Taijiquan-Tai Chi Chuan



ETIMOLOŠKO ZNAČENJE
   


Analiza i razumijevanje izraza Tai Ji Quan zahtijevaju puno  vremena i osobnog angažmana s obzirom  da su znakovi kineskog pisma istovremeno i antički crteži koji su se tijekom povijesti pa sve do današnjih dana transformirali, a i transkripcije tog pisma također su se mijenjale. Stoga ćemo za početak zahvatiti samo prvi informativni sloj i definiciju ideograma koju on sadrži:
 


Tai znači najveći, najbolji, vrhunski
 
Ji izražava jedan analogan koncept npr. vrhunsku točku ili ekstrem (sjeverni  i  južni pol npr.)
 
Quan literarno označava šaku, tumači se kao borba, borilačka vještina, no također je sinonim za pokret, kretanje.
 

Sam termin Tai Ji u kineskoj kozmologiji označava primarni izvor svih stvari. Moglo bi se i prevesti kao vrhunsko prapočelo koje prethodi dualnosti Yin i Yang, iz središta stvarajući četiri podjele i evoluirajući  u osam trigrama. 
U skladu s time Tai Ji Quan se može definirati kao borilačka vještina odnosno borba koja održava ravnotežu slijedeći Tai Ji principe. U praksi to znači da se radi o pokretima koji sadrže borilačku djelotvornost  ostavljajući nedirnute, štoviše aktivno primjenjujući, zakone koji reguliraju univerzum i ljudski život u skladu s Yina/Yang principima, postavkama kineske tradicionalne medicine (KTM), tehnikama disanja i energetskom ravnotežom.  Iz filozofske perspektive Tai Ji Quan je vještina kretanja koja vodi ka Izvoru odnosno kretanje u skladu s Daom.

VJEŽBA ZA ZDRAVLJE

Danas se Tai Ji Quan vježba prvenstveno kao vježba za postizanje dobrog zdravlja i jedan je od najraširenijih oblika rekreacije u svijetu. Sama vježba je skup međusobno povezanih pokreta koji čine formu. Pokreti se izvode opušteno, povezano sa disanjem i uz mentalnu koncentraciju. Takvo izvođenje omogućava pravilan protok Qi-a odnosno životne energije kroz tijelo. Qi tonificira tkiva i organe te povećava opći energetski nivo, jača imunitet i poboljšava djelovanje svih tjelesnih sistema: živčanog, respiratornog, kardiovaskularnog itd. Također je jedan od najboljih načina za oslobađanje i savladavanje stresa.

SAMOOBRANA

U svojoj biti Tai Ji Quan je borilačka vještina, vrlo efikasna i sofisticirana. Sastoji se od forme koja je skup raznih tehnika kao što su udarci, hvatanja, uvrtanja, poluge itd., zatim vježbi u paru Tui Shou (gurajući dlanovi) i formi s oružjem. Da bi se postigla efikasnost u primjeni tehnika potrebno je ujediniti namjeru (um), energiju (Qi) i fizičku snagu što zahtijeva višegodišnje intenzivno vježbanje.

MEDITACIJA U POKRETU

Tai Ji nije samo fizička vježba već je upotreba uma odnosno koncentracija jedan od temeljnih principa. Stoga je Tai Ji Quan poznat i kao meditacija u pokretu. Vježbajući formu svjesnost se usmjerava u Dan Tien, gravitacijski i energetski centar tijela, dovodeći vježbača u stanje cjelovite tjelesne budnosti i opuštene pažnje u kojoj um i tijelo djeluju skladno i spontano.

DUHOVNA PRAKSA

Kroz svakodnevnu praksu Tai Ji Quan nas povezuje sa našom izvornom prirodom postajući tako put razumijevanja i samospoznaje. Uči nas kako postići harmoniju i jedinstvo u interakciji sa sobom, drugima i cjelokupnim univerzumom.



POVIJEST TAIJIQUANA

Nastanak Tai Ji Quana pripisuje se jednom taoističkom monahu. Međutim, najnovija dokumentirana istraživanja smatraju Chen Wangtinga, koji je živio oko 1600-te godine, za začetnika Tai Ji Quana danas poznatog kao Chen stil. On je u svom istraživačkom radu uspio integrirati tehnike borbe sa kanonima kineske tradicionalne medicine i tehnikama disanja.
 
Kroz dugi niz generacija vještina se podučavala isključivo unutar obitelji. Prvi put je vještina prenesena van obitelji Yang Luchanu koji je utemeljio vlastiti stil nazvan Yang. Ostali stilovi su Wu, Sun, Zhaobao itd.

CHEN STIL

Chen odnosno Chenjigou Taijiquan nastavio se prakticirati unutar obitelji, da bi se u 20. stoljeću počeo otvarati za širu javnost, uključujući i zapadne tragaoce. Predstavnici su četiri Velika Majstora, XIX generacije, nazvani još i Četiri Jinganga (čuvara hrama), Četiri Budha Ratnika ili Četiri Kineska Tigra:
Zhu Tiancai
Chen Xiaowang
Chen Zhenglei
Wang Xian
Učenik, nasljednik i predstavnik Velikog Majstora Zhu Tiancaia je Majstor David Petrović, predsjednik Hrvatskog Tiancai Taijiquan instituta.


CHENJIAGOU TAIJI QUAN

Chen stil je originalni , izvorni stil iz kojeg su se razvili svi ostali danas poznati stilovi Taiji quana. U potpunosti je zadržao svoj borilački karakter. Karakteristika stila su spiralni pokreti te izmjena mekih i sporih pokreta sa brzim i eksplozivnim (Fa Jing).Odlikuje ga bogatstvo metoda i formi golim rukama, oružjem i vježbama u paru.
Sastoji se od tri metode ili škole: Lao jia (stara), Xin jia (nova) i Xiao jia (mala).
Obje metode, i Lao jia i Xin jia, sastoje se od dvije forme Yi lu (prva forma) i Er lu (druga forma) poznata i pod nazivom Pao chui. Sve tri metode imaju i forme s oružjem, a to su: mač, sablja, dvije sablje, koplje, halabarda i lepeza.
Jedna od karakterističnih metoda Taiji quana su vježbe u paru Tui shou ili gurajući dlanovi. U Chen stilu ima pet metoda ovih vježbi. I na kraju San shou ili slobodna borba.
Naša škola slijedi metodu i program Majstora Zhu Tiancaia, XIX. generacija majstora iz Chenjiagoua, mjesta rođenja Taiji quana. Majstor Zhu Tiancai je jedan od četiri Jin Gang-a,največih majstora 19. generacije, izabranih čuvara tradicije Chenjiagou Taiji quana. Majstor David Petrović je službeni predstavnik Tiancai obitelji i 20ta generacija Chenjiagou Taijiquana




Program:

1. tečaj:

  • Taiji Qigong
  • Chan si gong – vježbe namatanja svile
  • Lao ji Forma 4 – četri osnovna koraka

2. tečaj:

  • Lao jia forma 13

3. napredni tečajevi;

  • Laojia Yi lu 72 – tradicionalna duga forma
  • Tui shou- gurajući dlanovi
  • Taiji Jian – forma s mačem
  • Laojia Er lu – Paochui- tradicionalna druga forma
  • Taiji Dao – forma sa sabljom
  • Xinjia Yi lu
  • Xin jia Er lu
  • Forma Fa jing 42
  • Ostale forme sa oružjem


TAIJI QUAN YANG STIL

Utemeljitelj je Yang Lu Chan koji je bio prva osoba izvan Chen obitelji podučavanau okviruChen obitelji. Danas poznati oblik tog stila sistematizirao je njegov unuk Yang Cheng Fu. Yang stil je danas najrašireniji u svijetu zahvaljujući skraćenim formama kao što su Yang 37 i Yang 24.
Forma Yang 24 nastala je 50-ih godina 20. stoljeća. Prepoznavši terapeutsku vrijednost Tai Ji Quana, kineska je vlada osnovala tim majstora koji je kodificirao novu formu Yang 24. Zahvaljujući svojoj relativnoj jednostavnosti i kratkoći prihvaćena je od strane velikog broja ljudi.
Karakteristike forme su: jednostavni pokreti te sporo i lagano izvođenje koje relaksira i dovodi do poboljšanja fizičkog i energetskog stanja. Sadrži u sebi sve osnovne principe vještine, pa je najbolja za upoznavanje sa Tai Ji Quanom.
Yang stil podučava Helena Gaia Petrović se Yang Taiji Quan po kriterijima postavljenim od Talijanske Wushu Kung Fu federacije i Talijanskog Olimpijskog Odbora:
  • Yang 24 – moderna forma
  • Yang 42- moderna forma
  • Yang 40- tradicionalna forma
  • Yang 88 (108) – tradicionalna forma
  • Yang forme s oružjem

WU STIL

Wu stil pridaje posebnu pažnju zdravstvenom aspektu kao temeljnom elementu unapređenja kvalitete života.
Osnovna karakteristika ovog stila je kombinacija jednostavnih fluidnih pokreta i statičkih pozicija. Statička pozicija omogućava osvještavanje tijela i ima trenutan i dubok efekt. Ovakav način treninga povećava ukupni energetski potencijal te razvija snagu i otpornost na fizičkom i emotivnom nivou.
Jednostavni pokreti i visoki stavovi omogućavaju da ovaj poseban stil Tai Ji Quana vježbaju i osobe slabog zdrastvenog stanja i kondicije. Idealan je za one koji se prvi put susreću s ovakvom vrstom vježbi.
Sa konstantnom praksom u vremenu od 3 do 6 mjeseci moguće je ostvariti transformaciju na osobnom planu kako fizičkom tako i emotivnom te postići visok stupanj zdravlja, sreće i harmonije.
Utemeljitelj stila bio je Wu Quanyou učenik slavnog Yang Luchana (osnivača Yang stila). Wu Quanyoua naslijedio je njegov sin Wu Jianquan koj je nastavio razvijati stil. Jedan od njegovih učenika bio je i Veliki Majstor Wu Tunan. Osim sa Wu Jianquanom Wu Tunan je učio Tai Jiquan i sa Yang Shaohouom (sinom Yang Luchana).
Majstor Wu Tunan počeo je vježbati u dobi od 9 godina teško bolestan. Bolovao je od dječje paralize, hepatitisa i imao je desnu nogu 2 cm kraću. Sa stalnim redovnim vježbanjem uspio je izliječiti sve svoje bolesti i doživjeti u zdravlju 106 godina. 
Zbog svog snažnog teraputskog djelovanje Wu stil je pogodan ljude sa zdravstvenim tegobama. Podučavamo ga po potrebi i na upit.